Da, bilo je davno, Epika
u zemlji Ilirika.
Dom drevnih plemena
postojba im Bos(i)(o)(e)na.
Kuće kao u amfiteatru
u ognjištu čuvaše vatru.
Neimaše lijepe hiže, kule
jer uvijek iznova, uvijek s nule.
Kud nestade bogatstvo
nevine duše, bratstvo?
Imaše poneki bodež, mač
da odbrane žene, nejač.
Kako su ružni ti prodori
ratnici sa križom na odori.
A Bosna kao da privlači
samo što sine, naoblači.
Ko kreira ta silna zla
ko krvlju natapa bosanska tla?
Mogu li živjeti bez pljačke
te horde smrti divljačke?
Sustigoše djevojčice bose
strgoše im ukosnice iz kose.
Djecu, žene u roblje vode
surove rabote provode.
Da li znaju da nevini su
čestit obrok pojeli nisu.
Vodi li ih nepoznata ruka zla
neka tajna persona podla.
Zapališe te skromne dvore
zatrpaše bistre izvore.
Razbiše i posuđe od gline
pustoš, garež, razvaline.
Silan svijet umori
istočni i zapadni zlotvori.
A oni dobri Bošnjani
u dobru istrajni
čuvase stoku na paši
obzirni orači, težaci, zemljaši.
Noću sjajne zvijezde gledaše
vjeru pradjedovsku čuvaše.
Brda silna okrčiše
njive lozom zasadiše.
U tili čas sve opustošiše
baštinu ne uzeše, ostaviše.
Mi opstasmo njih nema više.
Adnan nije mario za svakodnevne poslove. Još jedanput je otišao na Šehite da vidi stazu za utrke. Start je planiran odmah ispod stare džamijske kapije pokrivene šindrom i malo niže od stare nadstrešnice pod kojom bi se nakon Bajrama posjedilo, popila bi se kahva, pojela halva, zapalilo i proeglenisalo onako bajramski, bez teških tema. Eh, znali su naši napraviti lijep ugođaj bez standardne kafanice. Dovoljan je bio improvizirani rasklimani hastal, tek da se na njemu može spustiti tepsija sa halvom i himber. Održavale su se tu trke i ranije, za vrijeme ženidbi, ali to je bilo onako, bez nekog natjecateljskog žara za raju, što bi se reklo. Ova trka je bila stvar prestiža a Bogami i izdržljivosti. Trebalo je napraviti krug od džamijske kapije do Orašja i vratiti se. Cesta je bila idealna. Nije bilo kamenica koje povređuju kopita. Adnan odluči da malo grihove prilagodi zemljanoj podlozi. Nadao se da Vranac neće proklizavati. Dionica do Mustafinog prelaza na Griču bila je skoro ravna i bez nekih rizičnih tački a dalje prema Orašju mali nagib do Fazlić Ibrahima (Salihicinog) njive, tu je okretaljka i blagi uspon prema Mustafinom prelazu. Zaključio je da na težim kao i na blagim usponima ne forsira konja i da ga potjera u galop zadnjih 100 metara do cilja. Sve isplanirao u tančine nema šta, osim što ga je brinulo zdravlje Vranca. Sjetio se i otišao je kod svog amidže da mu napravi neku ljekovitu smjesu. Bila je to čudotvorna smjesa na bazi meda, biljnih tinktura i neke rijetke trave sa Veleža. Danima je Adnan pripremao konja sa svojim didom, ocem i bratom.
Konačno dođe i taj petak. Za utrku se još prijavio Fazlić Ensad, Polić Elmin, Bjelić Nermin i Brković Sanid. Na Griču nisi mogao više ni muhliju spustiti na zemlju od silnog svijeta. Sve u elementu “crveni fesovi i bjele šamije” Bajvaćana, Bajvatki i musafira. Na startu najbolji seoski mladići dostojanstveno jašu, malo se šepure i s vremena na vrijeme pogled im leti u masu ne bi li vidjeli lijepe cure. Adnan se nije obazirao ni našta. Nježno je gladio svog konja i učio neke njemu poznate dove. Start je krenuo i svi takmičari su poboli konje .Na početku su svi kasali u grupi , niko se nije izdvajao. Adnan se držao plana. Taktika nešto nalik kad Amel Tuka trči. U početku rezervisano a pred cilj ko izbačen iz katapulta. Pola dionice do Orašja trka je bila izjednačena. Konj Nermina Bjelića opasno se približio propustu u Strmovnici i odlomio komad zemlje. Konj se zateturao al’ se izvukao da ne padne i nešto laganijim tempom krenuo dalje. Ostalo je zadnjih 100 metara. Adnan se nagnuo konju na vrat i potjerao ga kao da je trka na život i smrt. Ujahao je prvi u cilj uz snažno navijanje dječice koja su oduševljeno gledala Vranca kako trči prema cilju. Uspio je, nikada se nije osjećao tako ponosno i sretno!
Djeca i drugovi mu priđoše staviše ga na ramena pjevajući pjesmu od koje mu navreše suze u očima.
” Vranac silni preskoči Grič
ne trebamu čak ni bič.
Ostavi iza sebe Berivoja
pobjeda Ado je tvoja.”
Babo i dido su napravili slavlje u kući a Adnanova pobjeda se dugo naokolo prepričavala.
Vellezi Udrinski
Ismet (H) Fazlić