BAJVATSKA PANORAMA

Sunčan je dan snima nas dron
mi smo IN nismo odron.

Imamo sve prirodu bajnu
sve se vidi ko na dlanu.

Selo je lijepo prepuno boja
ljudi su časni dobroga soja.

Na osami blagoj stara džamija
male bašče, mnoštvo je avlija.

U pitomoj ravni leži škola
viore zastave sa tri jarbola.

Kaldrma sitna kraj je sjajan
Zeleni Grič imena dostojan.

Štale pod konac, kuće u šoru
ovce na njivi, kreja na boru.

Niko ne przni smeće ne baca
horoz u travi, na gredi maca.

Mnogo je čari lista je duga
nova cesta kroz selo vijuga.

Šta bi na ovo rekli pretci
harem u šumi, dole su stećci.

Selo se vidi jasno ko dan
parkić za djecu lijep k'o san.

U doli ljiljani, zastava se vije
široka staza vodi do džamije.

Izgleda živo kraj nije pust
fali još staza za skijaški spust.

Školski stadion top je tema
život je fula bez golf terena.

Men se čini ljudi dobro žive
ako gledamo iz ptičije perspektive.

Jeli to zbilja il’ je iskrivljena slika
SELO JE ŠANSA, SELO JE PRILIKA!

Ismet (H) Fazlić

POD OPSADOM

Silnu vojsku dovukoše
Rimski planinski legionari
Kristijansku zemlju opustošiše
Opet su tu u Udrinopolju križari.
Boje se bitke, crpe ih glađu
A usjevi samo što ne prispiju
Uzeše sve što stignu, što nađu
Utihnu glas u Hiži u Oratoriju.
Tu su, falange, u poretku kornjače
Strijele se o štitove odbiše
Gladius ubada, kida sve jače
Nema se kuda, lukovi se poviše.
Svi ti silni udari, krvavi
Svi ti mačevi što su ožiljke pravili
Za Dobre su ubodi komarca u naravi
Za što su uznici oproštajnicu dobili.
Fazlić (H) Ismet

MEVLUDSKI PRODAVAČI

Nisam sklopio oči
te noći.
Hoće li doći?
Hoću li sa parama izmoći
na toj skupoći?
Maštam o sladoleda slatkoći,
rumenih cigli punoći,
žutih oblatni krupnoći,
lizalica kakvoći.
Znam i Dido će pripomoći,
Neće mi mevlud tek tako proći,
da mi se prašljivca domoći.
Hoće li ovako Dan iz snova proći?
Neka je Bog na pomoći.
Ismet (H) Fazlić

POD OPSADOM

U vrlo vrijednim i korisnim zapisima (sidžilima) iz osmanskog vakta uredno su zabilježene između ostalog i gladne godine. U nastavku, kratki izbor iz raznih izvora o gladi, njenim uzrocima, posljedicama.
# Godine 1558 bješe velika glad i velika skupoća žita.; – šinik šenice izide po 800, a raži, heljde i prosa po 400, šinik ovsa po 300 (oko 15 puta cijena veća od redovne).
# Godine 1571: glad velika po vasej zemli. Iz primorja sol dovožahu te menjahu za žito, oku za oku ( redovan odnos je oko 15:1 za so).
# Godine 1587: i bist glad ot istoka do zapada po vsej zemli. I na Uskrs pade sneg. …tovar šenice po devet stotina, redovna cena oko 60.
# Godine 1605: B leto 1605. behu skrbi (zla) mnogi o krajevi ostaše pusti. I otac čedo za hleb prodavaše i sin oca i kum kuma i brat brata. Tada biše rob po 200 groša, a vo 1200 i kila žita po 20 groša.
# Godina 1666: bist sušno i žita ne bi ni malo.
# Godine 1690: bist glad u Bosni -50 oka šenice po 10 iladi aspri, a repa oka po 120 aspri (što je u mirno doba 100 oka brašna). I to leto jedoše človeci pasje meso i konsko i človečansko. I mogla nečastija.
# Godine 1716: i pade sneg u dni avgusta i bi mraz i led na vode. I beše glad golema i nigde topla pribezišta.
# Godine 1813, 1814, 1815: da je znato kuga i da se pamti kuda udari astaluk ( kuga) i mori Bosnu i mori Hercegovinu. Pa bi gladna godina, oka žita dvancika. A ljeto 1817. opet glad velika i ljudi umirahu.
# Godina1834: tožde ljeto bist suša velika, od aprila do oktobra bez kiše. Bunari i izvori usanuli, a rijeke se prepješačiti mogle.
U historijskim izvorima su zabilježene brojne gladne godine. Također se, kroz narodna predanja, kroz priče, pjesme, poslovice, zapamtilo i memorisalo glad kao elementarnu i sudbinsku nesreću. U četrnaestom stoljeću zabilježen je jedan niz od pet-šest izuzetno sušnih godina na prostoru srednje i zapadne Evrope, koji je donio gubitak preko polovine stanovnika u pojedinim regionima. Zatim su gladne godine bile posljedica i čestih ratova.
Pripremio: Ismet (H) Fazlić

Miris Šehida

Govor ima moć. Moć je i lijepa riječ.
Moć je kada i za tekstom možeš poć…
Govoriti o onima koji su životom
svjedočili da nema Boga osim Boga.
Kako oživjeti one koji već vječnost žive?
Kako probuditi uspavane koji još nisu smrt okusili?
Onaj ko nije osjetio miris tek rođenog dijeteta, i ko nije osjetio miris šehida stanovnika dženneta,
taj i NE ZNA šta je miris.

Otkud majci Havi toliki sabur i inim majkama od Une do Drine???
One su svoje sinove za slobodu dale.
Te MAJKE su dva puta “džennetski miris mirisale”.
Prvi put, kada su dijete od svoje utrobe odvojile i na svojim prsima zadojile.
Drugi put, bez gasula kada su sinu oči sklopile i zemljom ga poklopile…


Mudri i učeni koji prenose mudrosti od našeg Poslanika rekoše:
Tek rođeno dijete koje majka doji, i šehid koji ka njemu hodi, na sebi džennetski miris nosi.


Pogledaš li život sa one ljepše strane
vidjećeš, da si ovdje samo TREN.
Sin će biti šefadžija njen!
Majka već Džennet u nosu diše.
Majka će sina po mirisu naći.
Majka će sina dušom dotaći.
Majci je sin ponos i dika.
Naći će sina u društvu poslanika.
Sada ću tišini, predati riječ…
Ona će više od mene reć…

MOJ SVIJET

Moj svijet, moja Republika
vrti se oko Trešnjika.
Puno je tema oko Griča
kada bi mogao da priča.
Mali sokaci, živopisni puteljci
utabale ih vojne čizme, opanci.
Uvijek živi putni pravac
ide kroz Orašje u Kojašinovac.
Drugi prolazi Begino lice
krivuda strmo do Njivice.
Kosa je kao neka granica
spušta se negdje oko Lica.
U samom centru domovi
tu su počinjali naši snovi.
Puno šume, velikih čistina
od Kleka do Veleža baština.
Pretci su tu napravili imanja
imali su snage volje i znanja.
Orati puno bila je navika
konji su bila jedina tehnika.
Nismo išli u šetnje duge
najdalje do lijevačke prljuge.
Zlata je vrijedan potok naš
kada imaš vode, sve imaš.
Male njive, ukrivljene tarabe
ovce u zijanu, sve džabe.
Na karti smo voćke ucrtali
prije ih od ostalih ubirali.
Istina i krastavice smo krali
i pečenjke smo zavrtali.
Mal zatvarali u staroj štali
žito čuvali u hambaru na obali.
Voće sušili u sobici
radovali se suhoj hapurici.
Puno kurbana uzgojili
u pušnici mesa osušili.
Jesmo li ovo cijeniti znali
možda smo tu na ispitu pali?
Bože hvala za blagodati
u tvojoj milosti žive Bajvati.
Ismet (H) Fazlić

SLATKO U ĆUPU

Kaničke opet rodile,
grane do zemlje savile.
Bašča je čarobna zbilja,
biće pekmeza izobilja.
Zakovana na sobici prečka
ispod se protegla žećka.
Malo iza, zbog pristupa,
puna jabuka stupa.
Tutnji ko potres u Maju,
slatki komadići frckaju.
Puni se hitro stupa
a onda čarolija nastupa.
Tečni mehlem za oči
Šira u žećki ko voda toči.
Lagano se pjena skida,
Slasno piće otkida.
Plamen vatre se vije,
šira u kazanu vrije.
Majka ga lagano miješa
postade gusta smjesa.

Pekmezasto slatko djelo,
sjajna prilika za sijelo.
Nek je trajna obveza,
puni ćupovi pekmeza.
Ismet (H) Fazlic

VJEKOVNO IGRIŠTE

Zarudi zora,
preko mahovskih rudina,
zablista odora,
jedra grozd sa Vina.
Ženik k'o slika,
kroz vinograd hiti,
životna je prilika
Bosančicu prositi.
Ona na kamenu,
zelena jabuka u ruci,
miriše po nevenu,
puni halja sanduci.
Okolo šute stećci,
rosa se sa njih diže,
šute i mudri pretci,
svatovi priđoše bliže.
Razmili kotlina,
slavlje narod okuplja,
silna svjetina,
suzu niz lice skotrlja.
Uzdah ljubavi,
On podno Igrišta
očiju plavih,
skromnog ognjišta.
Svirač čarobno fruli,
milozvučni zvuci,
svatovi se izuli,
raskopčani prsluci.
Ćute vjekovni spavači,
mile ih sunčeve zrake,
posjedali zadihani igrači,
oko sinije pune nafake.
I kruh pečeni,
i krčag rujnog vina,
gozbeni stolnjak vezeni,
slavi se novina.
Zvjezdana je noć ova,
noćas vile ne igraju,
nema kamenih svatova,
zagledani mladići biraju.
Onako ozarena,
idu u skromni dom,
glasovita imena,
dalje će po svom.
Sutra će da žanje,
on veže u snoplje,
sluša Njene želje
dodirom je iscjelje.
Gleda je tajno,
trči kroz polje,
njeno lice bajno,
iskreno je zavolje.
Skromni je dom,
poput sjanog dvora,
u oku njenom,
daleko od zlotvora.
Ogleda se na zdencu,
cvijet zadiven u kosi,
leptir joj na vjencu,
krčag vode nosi.
Preko praga kamena,
dječiji se plač prolomi,
kuća dragih uspomena,
strijela se na gredi slomi.
Sreća ne potraje,
zlo dobro odmjeni,
krvnik ne posustaje,
tuga radost zamijeni.
crni sokol preleti
nesreću nagovjesti,
svuda spržene goleti
zašto ubijaju iz obijesti.
Nada živi u bešici
kraj sehare sjećanja
Naš je usud u bitci
u čuvanju predanja.
Ismet (H) Fazlić

DIDO KASIM

Lepršaju-rutinski let.
Guču-spektakularni slet.
Opet su tu, dobiti će sjeme
u vakat na vrijeme.
Evo tu smo, na čimenu,
došli po gidu, po hranu.
Gdje je taj čovjek,
zar ne čuje krila odjek?
A on na vratima stoji,
gleda kao da ih broji.
Ima li neki letač novi
nježno tetoši, goljo goljavi?
Kantica puna zobi,
svaki po zrno dobi.
Čak mu i ruku kljucaju
kao da mu zahvaljuju.
Lete golubovi kao i dani
ptice ustraju u letu i hrani.
A život još brže leti
u sreći manje će boljeti.
Opet golubovi doletiše,
ne sluteći sletiše.
Al’ nebi kao prije,
čimen kao da zamrije.
Oblijeću kao da pričaju,
malog goluba nagovaraju.
Idi ga zovi
nek dođe, neka ponovi.
Golub k’o general kroči,
odmah s vrata uoči,
prazan didin krevet
otišao na bolji svijet.
Ismet (H) Fazlić