Lepršaju-rutinski let.
Guču-spektakularni slet.
Opet su tu, dobiti će sjeme
u vakat na vrijeme.
Evo tu smo, na čimenu,
došli po gidu, po hranu.
Gdje je taj čovjek,
zar ne čuje krila odjek?
A on na vratima stoji,
gleda kao da ih broji.
Ima li neki letač novi
nježno tetoši, goljo goljavi?
Kantica puna zobi,
svaki po zrno dobi.
Čak mu i ruku kljucaju
kao da mu zahvaljuju.
Lete golubovi kao i dani
ptice ustraju u letu i hrani.
A život još brže leti
u sreći manje će boljeti.
Opet golubovi doletiše,
ne sluteći sletiše.
Al’ nebi kao prije,
čimen kao da zamrije.
Oblijeću kao da pričaju,
malog goluba nagovaraju.
Idi ga zovi
nek dođe, neka ponovi.
Golub k’o general kroči,
odmah s vrata uoči,
prazan didin krevet
otišao na bolji svijet.
Ismet (H) Fazlić