BAJVATSKA PANORAMA

Sunčan je dan snima nas dron
mi smo IN nismo odron.

Imamo sve prirodu bajnu
sve se vidi ko na dlanu.

Selo je lijepo prepuno boja
ljudi su časni dobroga soja.

Na osami blagoj stara džamija
male bašče, mnoštvo je avlija.

U pitomoj ravni leži škola
viore zastave sa tri jarbola.

Kaldrma sitna kraj je sjajan
Zeleni Grič imena dostojan.

Štale pod konac, kuće u šoru
ovce na njivi, kreja na boru.

Niko ne przni smeće ne baca
horoz u travi, na gredi maca.

Mnogo je čari lista je duga
nova cesta kroz selo vijuga.

Šta bi na ovo rekli pretci
harem u šumi, dole su stećci.

Selo se vidi jasno ko dan
parkić za djecu lijep k'o san.

U doli ljiljani, zastava se vije
široka staza vodi do džamije.

Izgleda živo kraj nije pust
fali još staza za skijaški spust.

Školski stadion top je tema
život je fula bez golf terena.

Men se čini ljudi dobro žive
ako gledamo iz ptičije perspektive.

Jeli to zbilja il’ je iskrivljena slika
SELO JE ŠANSA, SELO JE PRILIKA!

Ismet (H) Fazlić

POD OPSADOM

Silnu vojsku dovukoše
Rimski planinski legionari
Kristijansku zemlju opustošiše
Opet su tu u Udrinopolju križari.
Boje se bitke, crpe ih glađu
A usjevi samo što ne prispiju
Uzeše sve što stignu, što nađu
Utihnu glas u Hiži u Oratoriju.
Tu su, falange, u poretku kornjače
Strijele se o štitove odbiše
Gladius ubada, kida sve jače
Nema se kuda, lukovi se poviše.
Svi ti silni udari, krvavi
Svi ti mačevi što su ožiljke pravili
Za Dobre su ubodi komarca u naravi
Za što su uznici oproštajnicu dobili.
Fazlić (H) Ismet

MEVLUDSKI PRODAVAČI

Nisam sklopio oči
te noći.
Hoće li doći?
Hoću li sa parama izmoći
na toj skupoći?
Maštam o sladoleda slatkoći,
rumenih cigli punoći,
žutih oblatni krupnoći,
lizalica kakvoći.
Znam i Dido će pripomoći,
Neće mi mevlud tek tako proći,
da mi se prašljivca domoći.
Hoće li ovako Dan iz snova proći?
Neka je Bog na pomoći.
Ismet (H) Fazlić

Miris Šehida

Govor ima moć. Moć je i lijepa riječ.
Moć je kada i za tekstom možeš poć…
Govoriti o onima koji su životom
svjedočili da nema Boga osim Boga.
Kako oživjeti one koji već vječnost žive?
Kako probuditi uspavane koji još nisu smrt okusili?
Onaj ko nije osjetio miris tek rođenog dijeteta, i ko nije osjetio miris šehida stanovnika dženneta,
taj i NE ZNA šta je miris.

Otkud majci Havi toliki sabur i inim majkama od Une do Drine???
One su svoje sinove za slobodu dale.
Te MAJKE su dva puta “džennetski miris mirisale”.
Prvi put, kada su dijete od svoje utrobe odvojile i na svojim prsima zadojile.
Drugi put, bez gasula kada su sinu oči sklopile i zemljom ga poklopile…


Mudri i učeni koji prenose mudrosti od našeg Poslanika rekoše:
Tek rođeno dijete koje majka doji, i šehid koji ka njemu hodi, na sebi džennetski miris nosi.


Pogledaš li život sa one ljepše strane
vidjećeš, da si ovdje samo TREN.
Sin će biti šefadžija njen!
Majka već Džennet u nosu diše.
Majka će sina po mirisu naći.
Majka će sina dušom dotaći.
Majci je sin ponos i dika.
Naći će sina u društvu poslanika.
Sada ću tišini, predati riječ…
Ona će više od mene reć…

MOJ SVIJET

Moj svijet, moja Republika
vrti se oko Trešnjika.
Puno je tema oko Griča
kada bi mogao da priča.
Mali sokaci, živopisni puteljci
utabale ih vojne čizme, opanci.
Uvijek živi putni pravac
ide kroz Orašje u Kojašinovac.
Drugi prolazi Begino lice
krivuda strmo do Njivice.
Kosa je kao neka granica
spušta se negdje oko Lica.
U samom centru domovi
tu su počinjali naši snovi.
Puno šume, velikih čistina
od Kleka do Veleža baština.
Pretci su tu napravili imanja
imali su snage volje i znanja.
Orati puno bila je navika
konji su bila jedina tehnika.
Nismo išli u šetnje duge
najdalje do lijevačke prljuge.
Zlata je vrijedan potok naš
kada imaš vode, sve imaš.
Male njive, ukrivljene tarabe
ovce u zijanu, sve džabe.
Na karti smo voćke ucrtali
prije ih od ostalih ubirali.
Istina i krastavice smo krali
i pečenjke smo zavrtali.
Mal zatvarali u staroj štali
žito čuvali u hambaru na obali.
Voće sušili u sobici
radovali se suhoj hapurici.
Puno kurbana uzgojili
u pušnici mesa osušili.
Jesmo li ovo cijeniti znali
možda smo tu na ispitu pali?
Bože hvala za blagodati
u tvojoj milosti žive Bajvati.
Ismet (H) Fazlić

SLATKO U ĆUPU

Kaničke opet rodile,
grane do zemlje savile.
Bašča je čarobna zbilja,
biće pekmeza izobilja.
Zakovana na sobici prečka
ispod se protegla žećka.
Malo iza, zbog pristupa,
puna jabuka stupa.
Tutnji ko potres u Maju,
slatki komadići frckaju.
Puni se hitro stupa
a onda čarolija nastupa.
Tečni mehlem za oči
Šira u žećki ko voda toči.
Lagano se pjena skida,
Slasno piće otkida.
Plamen vatre se vije,
šira u kazanu vrije.
Majka ga lagano miješa
postade gusta smjesa.

Pekmezasto slatko djelo,
sjajna prilika za sijelo.
Nek je trajna obveza,
puni ćupovi pekmeza.
Ismet (H) Fazlic

VJEKOVNO IGRIŠTE

Zarudi zora,
preko mahovskih rudina,
zablista odora,
jedra grozd sa Vina.
Ženik k'o slika,
kroz vinograd hiti,
životna je prilika
Bosančicu prositi.
Ona na kamenu,
zelena jabuka u ruci,
miriše po nevenu,
puni halja sanduci.
Okolo šute stećci,
rosa se sa njih diže,
šute i mudri pretci,
svatovi priđoše bliže.
Razmili kotlina,
slavlje narod okuplja,
silna svjetina,
suzu niz lice skotrlja.
Uzdah ljubavi,
On podno Igrišta
očiju plavih,
skromnog ognjišta.
Svirač čarobno fruli,
milozvučni zvuci,
svatovi se izuli,
raskopčani prsluci.
Ćute vjekovni spavači,
mile ih sunčeve zrake,
posjedali zadihani igrači,
oko sinije pune nafake.
I kruh pečeni,
i krčag rujnog vina,
gozbeni stolnjak vezeni,
slavi se novina.
Zvjezdana je noć ova,
noćas vile ne igraju,
nema kamenih svatova,
zagledani mladići biraju.
Onako ozarena,
idu u skromni dom,
glasovita imena,
dalje će po svom.
Sutra će da žanje,
on veže u snoplje,
sluša Njene želje
dodirom je iscjelje.
Gleda je tajno,
trči kroz polje,
njeno lice bajno,
iskreno je zavolje.
Skromni je dom,
poput sjanog dvora,
u oku njenom,
daleko od zlotvora.
Ogleda se na zdencu,
cvijet zadiven u kosi,
leptir joj na vjencu,
krčag vode nosi.
Preko praga kamena,
dječiji se plač prolomi,
kuća dragih uspomena,
strijela se na gredi slomi.
Sreća ne potraje,
zlo dobro odmjeni,
krvnik ne posustaje,
tuga radost zamijeni.
crni sokol preleti
nesreću nagovjesti,
svuda spržene goleti
zašto ubijaju iz obijesti.
Nada živi u bešici
kraj sehare sjećanja
Naš je usud u bitci
u čuvanju predanja.
Ismet (H) Fazlić

DIDO KASIM

Lepršaju-rutinski let.
Guču-spektakularni slet.
Opet su tu, dobiti će sjeme
u vakat na vrijeme.
Evo tu smo, na čimenu,
došli po gidu, po hranu.
Gdje je taj čovjek,
zar ne čuje krila odjek?
A on na vratima stoji,
gleda kao da ih broji.
Ima li neki letač novi
nježno tetoši, goljo goljavi?
Kantica puna zobi,
svaki po zrno dobi.
Čak mu i ruku kljucaju
kao da mu zahvaljuju.
Lete golubovi kao i dani
ptice ustraju u letu i hrani.
A život još brže leti
u sreći manje će boljeti.
Opet golubovi doletiše,
ne sluteći sletiše.
Al’ nebi kao prije,
čimen kao da zamrije.
Oblijeću kao da pričaju,
malog goluba nagovaraju.
Idi ga zovi
nek dođe, neka ponovi.
Golub k’o general kroči,
odmah s vrata uoči,
prazan didin krevet
otišao na bolji svijet.
Ismet (H) Fazlić

U SUSRET KURBAN BAJRAMU

Nastavljamo sa još jednim serijalom članaka Asima Čamdžića, rahimehullahi, borca i alima iz naše sredine.
Rad je objavljivan prije 78 godina u Glasniku Islamske vjerske zajednice (XII/1944; br.10-12 str.181-185).
Možemo slobodno kazati da je bio jedan od najistaknutijih i najangažiranijih intelektualaca tog nesretnog vremena (II svjetski rat) koji se borio za vjersku, kulturnu i političku emancipaciju bosanskih muslimana. Čitajući njegove tekstove, uočavamo da on pronicljivo i dalekovidno uočava društvene mane i nelogičnosti koje su protuslovne jasnoj islamskoj doktrini i Kur'anskim stavovima.
On naglašava značaj i potrebu rada koji čovjeku donosi ugled i omogućava mu izvršavanja osnovnih vjerskih dužnosti (zekat, hadždž, prinošenje kurbana i dr.)
Vrijeme potrebno da se pročita objava: oko 180 sekundi.

 

KROZ DUH I SMISAO KURBAN BAJRAMA

(Reci: Moja molitva, moj kurban, hadždž, moj život i moja smrt pripadaju Bogu-gospodaru svjetova.)
Kur'an

Na pomolu su veliki i svijetli kurbanski dani. Sa velikim veseljem i raspoloženjem ulazimo u Mubarek dane jer nam oni donose svoje velike darove. Ti dani za nas predstavljaju, ako Bog da, početak jednog novog, boljeg i solidnijeg života u kome će vrhovne božanske naredbe i zasade zauzeti više stepene u dušama našim. Velike su i uzvišene uspomene što nas vežu za te dane. Prije svega, ovi dani predstavljaju konačnu pobjedu prave i čiste vjere, koju je Allah dž.š. ljudima objavio. Ovih dana ćemo oživjeti veliku uspomenu na tu pobjedu. Upravo će se uoči dana Bajrama navršiti, ništa manje, nego 1533 mjesečeve godine otkako je veliki i mučni, isto tako časni rad i borba Božijeg poslanika, od pune dvadeset i tri godine okrunjen velikom slavom.
Naime, tada je desete godine po hidžri Božiji poslanik Muhammed a.s obavio svoj oprosni hadždž sa skupom od sto hiljada vjernika.
Tom prilikom održao je svoj čuveni historijski govor u kome je iznio, dovršio i upotpunio glavna islamska načela. Nakon zahvale Allahu, rekao je ovo:
“O ljudi! Poslušajte moje riječi, jer ja ne znam hoće li mi bit suđeno da se i do godine ovdje sa vama nađem. O vjernici! Prije svega, bojte se Allaha i budite humani i pravedni prema sebi i prema drugima! Životi i imeci drugih neka su vam sveti i neprikosnoveni, kao što je za nas sve uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i ovo mjesto na kome se nalazimo. Čovjek je djelo Allahovo i neka je proklet onaj koji to ruši.
Svi ćemo doći pred Allaha i On će nas pitati za naš posao i naš rad. Stvari, koje su vam date u amanet čuvajte kao i što svoje vlastite čuvate i povratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su!
Neka zauvijek prestane krvna osveta ili lihvarstvo u paganska doba!
Allah je dopustio samo poštenu trgovinu, a lihvarstvo strogo zabranio. Teško li se onome ko se ogriješio o ove propise.
Lihvarske kamate i krvna osveta ne smiju više postojati ni za jednog pravog muslimana. Prva kamata koja se oprašta i zaboravlja jeste kamata mog amidže Abbasa, koji je imao mnogo dužnika, a prva krvna osveta koja se zaboravlja i oprašta jeste osveta za ubistvo mog rođaka Rebi'a ibn Harisa ibn Abdulmutaliba, koga su kao nevina dječaka ubili iz plemena Huzejl. Vjernici, bojte se Allaha i oprostite svojim dužnicima lihvarske kamate. Ako poslušate i primite moj savjet vaša će se imovina povećatu, jer vam ostaje glavnica za pošteni rad i trgovinu. Ako to ne učinite, onda znajte da ste se teško zamjerili Allahz i Njegovom poslaniku.
Nastaviti će se..

Pripremili:
Ensad Fazlić
Ismet(H) Fazlić

NEBO IZNAD ŠEHITA

Opet se pojaviše glasnici
Oblaci u ophodnji, izvidnici.

Ko kiridžije u karavani
Jedni za drugim, u ravni.

Kuda žuri ta povorka duga
Jel’ sreća ili tuga sa Juga.

Nešto se dešava na obzorju
Nemirno nebo u praskozorju.

Za tili čas se nadviše
Usnulo selo probudiše.

Ružne snove odagnaše
Sjenke u pokretu nestaše.

Gle ogromni oblak posustaje
U male oblačiće se oblikuje.

Grijeh zemaljski ga sustiže
Zle slutnje u visinu podiže.

Šta li nam još donose
Nakisla tla po kom hode noge bose.

Koliko zla pod svodom nebeskim
Usud pod nebom bosanskim.

Ne, samo da ne odu
Oblaci žurni zazivaju slobodu.

Dolaze novi ko li ih zove
Njivice divne, krčevine nove.

Milošću Božjom nek opet dođu
kiše rodne što selom prođu.

Ti čudesni oblaci opet ce doći
U karavani nad Šehitima proći.

Vellezi Udrinski
Ismet(H) Fazlić