Poezija

MOJ SVIJET

Moj svijet, moja Republika
vrti se oko Trešnjika.
Puno je tema oko Griča
kada bi mogao da priča.
Mali sokaci, živopisni puteljci
utabale ih vojne čizme, opanci.
Uvijek živi putni pravac
ide kroz Orašje u Kojašinovac.
Drugi prolazi Begino lice
krivuda strmo do Njivice.
Kosa je kao neka granica
spušta se negdje oko Lica.
U samom centru domovi
tu su počinjali naši snovi.
Puno šume, velikih čistina
od Kleka do Veleža baština.
Pretci su tu napravili imanja
imali su snage volje i znanja.
Orati puno bila je navika
konji su bila jedina tehnika.
Nismo išli u šetnje duge
najdalje do lijevačke prljuge.
Zlata je vrijedan potok naš
kada imaš vode, sve imaš.
Male njive, ukrivljene tarabe
ovce u zijanu, sve džabe.
Na karti smo voćke ucrtali
prije ih od ostalih ubirali.
Istina i krastavice smo krali
i pečenjke smo zavrtali.
Mal zatvarali u staroj štali
žito čuvali u hambaru na obali.
Voće sušili u sobici
radovali se suhoj hapurici.
Puno kurbana uzgojili
u pušnici mesa osušili.
Jesmo li ovo cijeniti znali
možda smo tu na ispitu pali?
Bože hvala za blagodati
u tvojoj milosti žive Bajvati.
Ismet (H) Fazlić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *