Mnogi su pisali o nama, vrijeme je da i mi nešto napišemo o njima.
Nekad u jesen 2020 godine, poslije jacije namaza u našoj novoj džamiji u Bajvatima sjeli smo i razmjenili mišljenja o gradnji jednog poligona u našem mjestu koji je potreban za našu omladinu. Šta, kako, gdje, kada, sve se to može posložiti ali nije bilo novca za početak bilo kakvih radova .
Dogovoreno je čekalo vrijeme realizacije .
Naizgled prošla je vječnost jer dani koji su prolazili bili su previše dugi za žar ideje koja bi promjenila življenje naše djece i omladine .
Februar 2021 god.dolazi i prvi novac . Nešto se priča. Netko je došao da u Bajvatima pravi “nešto”.Neki su znali o kome se radi.Neki su nagađali. Neki su znali ali mudro šutjeli,.Neki su bili protiv toga.Neki su javno prozivali u negativnom smislu. Neki su pominjali arape. Neki su svjesno pravili smutnju jer su takvi insani.Mnogi su pričali o pranju para. Mnogi su pričali da je to ova ili ona stranka.Neki su pričali kako je daleko.Bilo je i onih koji su pričali kako je to bacanje para.Kazali su i da nikad neće doći na to mjesto jer ih to ne zanima i tako vrtile su se te priče. Iz dana u dan ljudi su počeli da mijenjaju mišljenje jer su ipak svojim očima vidjeli da to i nije baš kako se priča po selu.
Taj februar 2021 god . će biti mjesec za pamćenje.Tog februara pokrenula se jedna lijepa priča.Priča koja može biti uzor svima na ovim prostorima ali ljudi i dalje ne vjeruju. Nisu vjerovali ni svojim očima da ideja je počela živjeti.
Tog februara jedan vrijedan i uspješan insan sa svojom suprugom želi da učini jedn hajr za svoje selo. Planovi su bili da se napravi neki manji park i manje igralište ali baš na tom mjestu gdje je sada naš park priključuje se još jedan vrijedan i hairli insan sasvim slučajno koji također želi da uradi nešto za svoje selo i da ostavi u emanet mlađim generacijama.
Tako dva dobra insana pokreću lavinu i pokreću puno veću priču od one koja je bila zamišljena. U međuvremenu priključuje se još naših ljudi, naši bajvaćani koji žele da budu dio te priče. Ja sam također želio biti diosvega . Upoznat sam ali ni ja još nisam siguran šta se zapravo dešava.
Ponedjeljak, zvoni telefon.Jedan od ove pomenute dvojice pita me ;” da li želim da budem dio projekta i da budem jedan od onih koji će biti nosioci ove priče?Da li želim određene zadatke u ovoj priči? Naravno s velikom radošću to prihvatam i istog dana krećem sa aktivnostima…
Otišao sam iz svog mjesta iz svojih Bajvata u drugi grad za znanjem. Kako to većinom biva tamo i ostaneš jer zeliš da napreduješ.Želiš da imas bolje uslove za život jer u Zavidovićima nije bilo prostora za napredovanje.Ali rodno mjesto ostaje duboko u srcu. Nakon 20 godina probudile su se neopisive emocije koje su uvijek bile tu u meni ali nekako su bile skrivene. Počeli smo sa velikom borbom i radom da se što prije završe i urade započeti radovi.
Rad, rad, rad, sastanci, dogovaranja, nove ideje i tako iz dana u dan približio se vikend da svečano otvorimo park prijateljstva.
Vremenska prognoza ne ide nam na ruku. Najavljuju padavine u subotu treba da se odigra turnir a u nedjelju otvorenje, Aplikacija pokazuje padavine 98%, turnir odgađam a otvorenje nastavljamo jer ne možemo sve zvanice tek tako odgoditi.
Nedjelja 29.08.2021.
Jutro je, kiša pada neprestano, mi pušemo balone i ukrašavamo za otvorenje a boloni od kiše i hladnoće pucaju. Razmišljam sam sa sobom i pitam se da li ce iko doći po ovoj kiši… Allah spušta svoju milost u 15h i kiša prestaje. Počeše dolaziti kolone auta, odjednom se pojavio poprilično velik broj ljudi.Tu prestaju sve priče i razmišljanja, počinju raditi emocije 
Na binu izlazi Mustafa, pušta prelijep glas i tu emocije počinju da rade, više nije moglo, suze su same krenule i emocije su me nadvladale, obrišem suze da me niko ne vidi i nastavim dalje…
Poslije je bilo lakše kad sam vidio da ima još onih koji plaču, sam u sebi mislim nisam jedini, dobro je
I tako prođe i taj dan, sve se dobro završilo bez ikakvih problema hvala Bogu. Vatromet, bio je i više nego odličan.Kaže mi jedan prijatelj; “pa da li ste vi normalni”? Kaže da je gledao uživo preko naše fb stranice.
U životu sam imao puno većih skupova. Bio o sam na velikim utakmicama. Putovao po svijetu ali ovaj dan će imati posebno mjesto u mom srcu…Valjda to tako i treba da bude .Zato što je to moje, moje mjesto, moji Bajvati.
Ovim put želim da se zahvalim prvo ljudima koji su mi dali priliku da budem dio tima. Želim da se zahvalim mještanima koji su pružali nesebičnu podršku i pomoć. Želim da se zahvalim ljudima/radnicima koji su proveli na parku radeći i po kiši i po suncu, a posebno želim da se zahvalim onima koji su me “pljuvali” jer oni su mi dali posebnu energiju da idem dalje…
Sve što radite, radite iskreno i od srca, a rezultat će doći na kraju…
Almir Buljubašić