Poezija

STARI DRVENI SANDUK

Nađoh ga u magazi,
Ko li ga zaboravi, unakazi?
Ispod šarene ponjave,
Miševi je izgrizli, prašnjave.
Podig’o ga u naručje,
to kockasto drveno obličje.
Čudnim spletom ispade iz mode
na uštrb Krivajine komode.

Sanduče, saputniče,
gdje završi nesretniče?
Na teškom putu doušniče,
U bolu i muci sapatniče.

Sunčeva ga zraka zagolica
između rasušenih daščica,
tražeći mirise prošlosti
u utrobi,
u unutrašnjosti.
Lahori prošlosti mirišljavi,
majka u odjeću bosiljak stavi,
U pregradku k’o dukat gurabiju,
iglu i konac, kašiku i činiju.

Sanduče, saputniče,
gdje završi nesretniče?
Na teškom putu doušniče,
u bolu i muci sapatniče.

Živa slika se u glavi vrti,
kako ga Babo snažno uprti.
Eh, saznati da mi je,
šta proživi do pulske Savudrije.