Sadašnji položaj sela, njeni prvi stanovnici silom prilika pronašli su u udolini koju su uokvirivali Hrastovo brdo, Borik i Golo brdo. Odatle se pružao prelijepi pogled prema nešto nižoj uzvisini Griču. Sa južne strane je Vis i Ostruga sa nezaobilaznim Kaurskim guvnom kao najranijom naseobinom tadašnje kristijanske zajednice (etimološki termin guvno je u to vrijeme označavao naselje). Sa ove dominantne kote se lahko kontrolisao važan pravac Gostovićke doline (naročito u vrijeme vojnih pohoda zbog brze evakuacije žena i nejači).
Na sjevernoj strani je Marnjača (Menjača) koju je poklopio Klek. Klek je svojim dominantnim položajem kroz historiju bio granica Prave Bosne u kojoj su odvajkada stolovali banovi i kraljevi i Ravne Bosne koju je Kulin ban i drugi osvajao i gubio ovisno o političkim i vojnim previranjima koja su Bosnu pogađala u to vrijeme od Rimljana, raznih hordi, Slavena, Gota, Ugara i domaće vlastele.
Kovala se u Bajvatima/Bešama ruda, uzgajala vinova loza, ljudi su se bavili stočarstvom, zemljoradnjom, trgovinom i izradom grnčarija.
Prve kuće su napravljene na dominantnim mjestima, okolo su bile bašte i torovi. Obično se iz dvorišta mogla pogledom pratiti stoka koja je pasla na Kosi, Gušćaku, Šehitima tj. Trešnjiku i po padinama Visa.
Ubrzo se selo proširilo u svim pravcima. Kako su se porodice širile, njihove kuće pravile su vrlo interesantne urbane obrise prilagođene terenu oko Brijega. Ubrzo se na Bari naseljavaju Buljubašići kojima su se priključili Brkovići. Polići su svoju mahalu pozicionirali na sunčanoj strani idući od Guvna ka samom središtu sela. Bjelići i Mujanovići su zauzeli dijelove također oko Bare u pravcu Ostruga i Kose podno Borika. Oni su kuće podizali u rubnim dijelovima.
Sve više kuća se pravilo u Salihovićima, pružajući se prema Buretini praveći tako spontani Buljubašićki prostor.
Vellezi Udrinski
Ismet (H) Fazlić