Kao da je juče
na vratima kuće
markantan i sijed
MOJ DJED.
Bijaše čovjek od dara
uvijek je imao para,
znao je o porodici da se stara
brojna mãla, punih hambara.
Uvijek se sjetim samara
za vratima hambara,
taj miris pšenice i žita
na čiviluku okačenog sita,
iznad borovih vrata
stara torba klimata,
čekić istrošena belegija
hrđava egeta, turpija
e tek kakva je terezija,
pored nje sinija.
Na podu lonče od gline
konjske dizgine,
o klin okačeni ulari
i kožun stari,
skoro dva metra
visi vinjava testera
drvena kutija puna eksera.
Ne znam ko još mari
al su meni važne ove stvari
vrijeme leti moje lice stari,
ostaju čudesni hambari
Ismet(Hamdija)Fazlić