Riječi kojima na samom početku želimo pobliže opisati njegovu ličnost je: “Bio je leptir za prijatelje, a otrov za neprijatelje”.
Otuda naziv kojim su mu tepali njegava braća “Otrovčić”.
Rođen dana 15.02.1968. godine podno Golog Brda u njegovim Salihovićima, selo Bajvati, općina Zavidovići.
Odrastao je u višečlanoj porodici (petero braće i tri sestre). Odličan učenik i drug. Iako šutljiv pokazivao još u djetinjstvu snažnu volju i upornost da što prije porodici bude od koristi i materijalno pomogne svoje roditelje. Nakon završene srednje škole odlazi u Beograd i počinje zarađivati prve pare. Prije toga je odslužio vojni rok u Titogradu. Nakon početnih ratnih zveckanja oružjem vraća se u Bajvate i stupa u redove TO Zavidovići 15 04.1992. godine.
Zanimljiv detalj vezan za njegovu ličnost je i to što je prilikom povratka iz Beograda svratio u Živinice i kupio pušku ručni rad vrlo dobre izrade plativši je 100. njemačkih maraka. Pušku je sakrio ispod odjeće. Kada je ušao u autobus nije mogao da se prigiba i da normalno sjedi, jer ga je puška smetala. Tako da je do Zavidovića prestojao.
Putnici su ga sumnjčavo i čudno gledali što stoji, jer je bilo mjesta za sjedenja. Kako je samo ova puška, i još nekoliko drugih puščanih cijevi mahom lovačkih, ulijevala sigurnost početkom rata. Milina je bilo je čuti kako grmi i bljuje vatru na Hrastovom i Golom brdu, Boriku i Buljubašićkim Krčevinama.
Ismet H Fazlić o Mirsadu kaže: Izdvojio bih jedan interesantan detalj o njemu. On je 1994. godine nakon teškog ranjavanja u nogu došao u Zenicu na obuku. U to vrijeme bio sam instruktor između ostalog i za kondicione vježbe. Iako je teško hodao nije izostavljao jutarnje vježbe. Kada bi već iznemogao i ostao bez snage ja sam ga tada stavio na čelo kolone da diktira tempo. On je svojom nevjerovarnom upornošću istrčao još par kilometara uprkos invaliditetu i doista je jedva hodao.
Alija Fazlić za njega kaže:
“Kada se sjetim toga dana kada je preselio od granate sjetim se ujedno i njegovih riječi izgovorenih samo na par dana od njegovog šehadeta kada je sa Buljubašić Hasanom svojim rođakom raspravljo ko će prije pasti kao šehid (Allah je počastio i Buljubašić Hasana šehadetom dana 28.O5. 1995 god. u Livadama samo tri dana prije Mirsada) Allah ih uzeo sebi obadvojicu.
Mirsad Buljubašić poginuo 31.05.1995. godine na Podsjelovu.
Ukopan na mezarju u Bajvatima.
Pripremio:
Ismet (H) Fazlić