STARO SELO
Jel’ stvarno selo posustaje
jedna po jedna kuća nestaje
Prazan pogled u Hrastovo brdo
odoše svi odoše nizbrdo.
Da mi je sliku zalediti
Na brijegu Baju susresti
Magično ime sela otkriti
ništa ne reći, zastati i šutati.
Imali neko da vikne, da zvizne
tek rođeno dijete u plač brizne
nekoć živo ko u mravinjaku
mem se širi po krovu,dimnjaku
poneka stara košara naherena
u njima bi stoka namirena
Tavani mračni puni sijena
kosa po strehom davno istupljena.
Reci; Kamo bježiš rođače?
Razmisli ti sudbine krojače,
hoće li umrijeti staro selo
ili da neko nam crta crno na bijelo.
Vellezi Udrinski
Ismet (H) Fazlić