Dzemat Bajvati i Beše

Draga braćo, danas je petak  treći  decembar 2021. god. i  samo jedan dan nas dijeli od  dvadest i devet  godina kako je oslobođen Čardak ili Deveti kilometar. Tog  četvrtog  Decembra 1992.god. osvanuo je petak. Sunce nije  čestito ni izašlo. Tog jutra u 7.30 h  se  zvanično obznanilo da je oslobođeno tada najjače  četničko  uporište a naši hrabri mudžahidi nastavili sa oslobađanjem teritorije prema Kamenici. Sa četvrtog na peti Decembar  život je dao naš džematlija Brajko Fazlić a on je jedan  od dvadest i dva  naša poginula borca, šehida koji su svoje živote dali  za odbranu naše domovine.  Četvrti decembar je označen kao dan kada je oslobođena i osvojena prva najveća teritorija u Bosni i Hercegovini .

Prije rahmetli Brajke, krajem mjeseca Novembra, tačnije 29.11.1992.god.  rahm. Ismet Mujanović je uklesao život  u odbranu svog topraka, dini islama i domovine.Prije njih  u mjesecu  Augustu  živote su dali rahm. Azem  Polič. Nijaz Buljubašić  11.11.1992. god. Poslije Smajo Aličković. Nakon njih u ‘93 godini živote za odbranu domovine položili su, 26.06.1993.god. Mihret Buljubašić 30.06.1993. god. Bego Buljubašić. Zatim  26. 07.1993. god. Vahidin  Fazlić. Krajem  septembra  Asim  Fazlić. U oktobru ‘93. god. Sabahudin  Fazlić  u novembru  Fadil Polić. U 1994 god. živote su dali : Buljubašić Šefik, Ismet Brković, Ramiz Prijić, Brajko Fazlić, Sinan Redžić  i Nedžad Bjelić. I na kraju  ‘95- god.  Hasan Buljubašić  Mirsad  Buljubašić, Izet  Fazlić i još jedan  Mirsad Buljubašić, Sifet  Brković.  Nadam se da sam Vam  nabrajanjem ovih imena a ona se nalaze na ploči šehidske spomen česme u haremu ispred džamije a svi vi ste mogli biti zajedno sa njima i na ploči i u mezaristanu, ali nije takva bila odredba, barem malo osvježio  sjećanje na  čestite  insane šehide i  produžio pamćenje njihovih imena i likova. Neka Uzvišeni primi naše Šehide i neka ih uvede u obećane džennetske perivoje . Sve džennetske duše su  čiste, lijepe, nasmijane ali posebno lijepe li su duše šehadetom namirisane . Činim dovu Uzvišenom  da sve naše borce mudžahide, gazije, zaštiti od dunjalučkih probIema i podari svako dobro, života i zdravlja na ovom svijetu a poslije ih nagradi obećanom nagradom . Dvadeset devet godina je prošlo od kako smo se mi  Bošnjaci muslimani u ovim krajevima odbranili i uz Allahovu dž.š. pomoć  pobjedili i osigurali opstanak na ovim prostorima.

Na žalost ova veličanstvena pobjeda  i njeno obilježavanje  i  ove godine, što zbog zbog virusa korone, što zbog neimanja volje da se to izdigne na nivo koji ovaj događaj i zaslužuje,  svesti će se samo na učenje  Jasina  i kratak vjerski program poslije Džuma namaza u džematu Mahoje, polaganje cvijeća  šehidima istoimenog džemata, sela, mjesne zajednice i obraćanja domaćina i nekog od gostiju. Sva ta spomen obilježja koja kao i  jetimi, siročad, počesto zapuštena u nebrizi svih nas, jer kao da  ne pripadaju nama a opet   ne dižemo glas ne osuđujemo nerad ljudi koji su dio sistema koji bi morao da vodi brigu o njima. Ta šehidska spomen obilježja morala su da budu najljepše, najfinije, najuređenija mjesta uz naš kraj, pored kojih bi se s ponosom i poštovanjem prolazilo a ne da od decembra do decembra, vape i zazivaju makar malo suosjećanja. Zato ja danas, u ovom mubarek danu i sa ovog časnog mjesta pozivam sve nas a onda i sve ljude uz dolinu gornjeg i donjeg gostovića da se prekine sraman odnos i nebriga za svako spomen obilježje našim šehidima  a posebno spomen obilježje svim našim Šehidima na Osmom kilometru uz Gostović, opet, posebno onima koji su se gurali i guraju  u mjesne zajednice i u općnisku vlast  i onima koji su i danas tu, iznađite novu lokaciju,  napravite novo spomen obilježje, gdje će se držati historijski časovi, napravite spomen sobu naše borbe za opstanak, zabilježite i u njoj napišite imena svih naših boraca, neka na njih budu ponosna i njihova praunuča. Ako nećete, ako ne znate, ne umijete, volje nemat, povucite se gospodo, ima onih koji će to preuzeti i i rado  uraditi na opće zadovoljstvo prvo šehidskih porodica, zatim boraca a onda i svih stanovnika gostovićkog kraja. Nekada se stidljivo pokušavalo ovo obilježavanje podići na veći nivo  međutim zadnjih godina  cilj je samo  da to prođe a ovaj virus je došao kao kec na desetku. Kad nam je takav odnos prema svetinji  a šehidska obilježja imaju  takve odraze, onda nije čudo što smo kao kraj gurnuti u prikraj i služimo samo za korist  a niko ništa ne ulaže u nas.

Svako mjesto i vrijeme ima svoje ljude o kojima povijest piše i o kojima će pisati. Ljudi, koji su se žrtvovali za svoj narod,  koji žive kako bi služili narodu u ime Allaha. Ljudi, koje je Allah počastio da i poslije smrti budu živi u dušama ljudi, te da ih se ljudi u različitim periodima sjećaju po dobru i uče im dove, kao jednu vrstu zahvalnosti za njihov doprinos čovječanstvu općenito, u ovom slučaju nama bošnjacima, gostovićanima, zavidovićanima posebno, eh takvi ljudi su i naši šehidi, naši boric. Takvi ljudi su dakle tu oko nas, među nama.

Nikada braćo, Allahov resul  nije zaboravio  žrtvu njegovih boraca  i nikada nije prestao misliti o njima. I zbog te njihove  žrtve, prelazio je  preko dunjalučkih prekršaja. Govoreći, oni su učesnici  tih i tih bitaka  i možda im se zbog tog Allah dž.š. smiluje. Onda je tom pravcu  izrekao mnoštvo hadisa koji govore o veličini borbe  i boraca na  Allahovom putu. Ni mi po uzoru na Resullaha  nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu naših Šehida i  boraca, koju su radi svoga dina, domovine, porodice, dostojanstva dali život. Ne smijemo zaboraviti žrtvu  naših očeva, majki, braće, sestara, svih onih koji su se hrabro svojim životima borili za naš opstanak na ovim prostorima. Ne smijemo ih nikada zaboraviti, oni nam moraju opomena biti. Vođeni snagom vjere i bratskim jedinstvom, tada ste se  žrtvovali i bili ste spremni da žrtvujete i svoje živote. Da  Vi . Većina vas ovdje prisutnih. Danas vam to ne vide ili jedva da vide ali i ne moraju. Vaša borba je bila trgovina sa Allahom dž.š. u koju ste uložili živote svoje i imetke svoje a on Uzvišeni zauzvrat vam je obećao džennet i to obećanje je zabilježeno i verifikovano u tri velika kitaba, Tevratu, Indžilu i Kur’anu. Zato se tome radujte i tu nagradu isčekujte  a nepravednike čeka zaslužena kazna.

Znate braćo , borba je odlika hrabrih i neumornih za neke rat nije počeo ni onda kada su topovi pucali  za druge se rat nije završio ni onda kada su topovi utihnuli. Svaki istinski vjernik, gazija, bošnjak još uvijek bije bitke i svojim djelima svjedoči, da je mu'min, gazija, bošnjak od vajkada uspravan  i tako mora ostati za ebeda. Ako ga nekada i vidite pognutoga, znajte da on to na sedždu uzvišenom gospodaru pada jer  nema drugog razloga. Najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine inšaAllah biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će uz Allahovu pomoć postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, izdaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader Allaha, subhanehu ve te'ala, Koji upravlja kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas i Koji će Svojom Svemoći naše neprijatelje ostaviti bez pomena, a oni drugo i ne zaslužuju!

Ova Zemlja braćo moja je sama po sebi keramet, jer je gotovo niko od ljudi ne brani, niti čuva, a ona ipak Allahovom, dželle še'nuhu, voljom opstoji i prkosi dušmanima. Ona Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom siguran sam ne opstoji na odlučnosti i principijelnosti naših političara, ne opstoji ni na moralu nas koji tumačimo vjeru, niti onih koji se ubiše u prsa da su veliki muslimani, ne opstoji ni na ekonomskoj snazi Bošnjaka, već opstoji voljom i svemoći Gospodara nebesa i Zemlje, na rijekama čiste šehidske krvi, dostojanstvenom i moralnom borbom naših gazija, dovama, suzama i moralu naših dobrih majki i očeva, suzama, nadama i željama jetima, mnoštvu obespravljenih i ucvijeljenih Bošnjaka. Možda nikada nije bilo važnije da istaknemo herojsku i pravednu borbu našega naroda, koji se sa svih strana borio s daleko jačim i višestrukim nadmoćnjim neprijateljima.

Održavati sjećanje na borbu koja se vodila i pobjedu koja je izvojevana ima smisla samo onda ako se preko tog sjećanja oživljavaju ciljevi i vrijednosti za koje se borilo. Sloboda, dostojanstven život u miru su vrijednosti oko kojih se borba vodila po cijenu života. Poslije vjere u Boga i Njegova Poslanika ne postoji ništa svetije na dunjaluku za ljude od slobode, dostojanstvenog života u miru. Allah nas podučava da to nisu vrijednosti koje se lahko ostvaruju i da njihov gubitak ima nesagledive posljedice po cijelu zajednice. Mi uz ovaj kraj jesmo pobjedili dušmane ali rušimo i uništavamo sami sebe, na koje načine, znamo mi to  dobro, jer mi rješavamo te nejednačine, sa koliko god nepoznatih bile, one su našim srcima izgleda, plaho mile.

Čestitam vam braćo, na ovoj velikoj pobjedi. Koliko je ona velika, znali bi da smo je izgubili!! Čuvajmo i njegujmo ove historijske momente, zarad budućnosti i generacija koje dolaze. Ostanimo uspravni, dostojanstveni, ne ide se pognute glave ispod zvijezda, zvijezde svakako dokučit nećemo ali u zemlju propast itekako možemo,  Allah je taj koji određuje i nafaku daje.

Gospodaru naš, podari nam obilnu nafaku, sigurnost u domovini i neizmjerno zadovoljstvo u našoj djeci, porodici i onome čime si nas obdario! Gospodaru naš milošću Tvojom, te kravlju šehidskom i hrabrošću gazijskom, očuvali smo našu voljenu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Gospodaru naš zbog krvi šehida, žrtve gazija, suze jetima i uzdaha majčinskoga ne dozvoli da dušman ovlada nad nama, učini, da naša domovina postane mjesto lijepog, ugodnog i mirnog življenja i sačuvaj je do kijametskoga dana. Prije svega, pomozi nama, da popravimo sebe, naša stanja i halove.  Amiiin.

IMAM, HATIB ŠEFIK EF. FAZLIĆ

U BAJVATIMA, 03.12.2021.G.