NEBO IZNAD ŠEHITA

Opet se pojaviše glasnici
Oblaci u ophodnji, izvidnici.

Ko kiridžije u karavani
Jedni za drugim, u ravni.

Kuda žuri ta povorka duga
Jel’ sreća ili tuga sa Juga.

Nešto se dešava na obzorju
Nemirno nebo u praskozorju.

Za tili čas se nadviše
Usnulo selo probudiše.

Ružne snove odagnaše
Sjenke u pokretu nestaše.

Gle ogromni oblak posustaje
U male oblačiće se oblikuje.

Grijeh zemaljski ga sustiže
Zle slutnje u visinu podiže.

Šta li nam još donose
Nakisla tla po kom hode noge bose.

Koliko zla pod svodom nebeskim
Usud pod nebom bosanskim.

Ne, samo da ne odu
Oblaci žurni zazivaju slobodu.

Dolaze novi ko li ih zove
Njivice divne, krčevine nove.

Milošću Božjom nek opet dođu
kiše rodne što selom prođu.

Ti čudesni oblaci opet ce doći
U karavani nad Šehitima proći.

Vellezi Udrinski
Ismet(H) Fazlić

Završena obnova područne škole Bajvati

Ponosni smo. Nakon završetka sporsko-rekreacionog centra, još jedan projekt smo priveli kraju. Sve što se započne to se i završi. Hvala svima koji su pomogli u realizaciji ovog projekta. Prvi put želimo da se zahvalimo jednoj instituciji a to je ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona na čelu s ministrom Spahija Kozlić, koje je financijski podržalo ovaj dio projekta.
Mi na ovom nećemo stati, puno je posla i projekata pred nama. Svi koji žele biti dio ove lijepe priče, dobro su došli.
Subota, 13.11.2021.
Udruženje građana SRCE-HERC “PARK PRIJATELJSTVA BAJVATI”

Brković ( rođ. Fojnica ) Fatima

Poštovane džematlije, braćo i sestre.. s velikom tugom vas obavještavamo da je na Ahiret preselila naša poštovana i draga džematlijka i sestra u vjeri, Brković ( rođ. Fojnica ) Fatima. Informacije o dženazi možete pročitati na plakati ispod teksta.. Molimo Uzvišenog Gospodara da je nagradi za dobra djela a oprosti joj grijehe i loše postupke i u džennet je uvede!!Neka Milostivi Gospodar porodici, ožalošćenim, podari dosta sabura.. Dijelimo tugu i bol sa njima!!Rahmetullahi teala alejha rahmeten vasiaten..!!

MOJI ŠEHITI

Eto me,
dolazim.
Ispred mene
krivudavi puti,
kao filigranske niti.
Kao kakva umjetnina,
posljednja krivina.
Ukaza se Plato ravni,
mirisne lipe, bijeli nišani.
Skrušeno hodi,
ne hiti,
nek povjetarac zašuti.
Selam izusti
stanovnicima ovog mjesta:
Kasima, Mehmeda, Hamdije, Izeta.

Harem šuti, čuje se Fatiha,
bez riječi suvišnog stiha.
Humke se nijeme,
šehid živi.
Kamo otići?
U miru počivaju Fazlići.
Jemin ću dati,
ne mogu izdati,
bit ćemo čuvari roda,
i mi tu umiremo
Ako Bog da.

Članak o Bajvatima u “Pravdi”, glasilu JMO, iz 1919. pod naslovom “Maglajski zulumi”

3. decembra 1918. došli su u muslimansko selo Bajvate Cvijetin Lazarević, Cvijetin i Ilija Simić (Kostadinović) i Pavo Jankovć, svi iz srpskog Gostovića, obučeni u austrijsku
uniformu i naoružani, a prvi još pod »šajkačom« izdajući se za srbijanskog podnarednika, pa su od Bege Buljubašića oteli lovačku pušku, koju su isti dan prodali Todoru Stojanoviću na Mahoju, premda je vlasnik puške Buljubašić imao oružni list.

Zatim su ta četvorica na silovit način provalili u kuću Ibrahima Meškovića u istom selu, sve mu prerovili, čeljad preplašili i kad ništa nijesu našli, potjeraju Meškoviča pred sobom, da im tobože pokaže put, ma da im je put poznat, jer su pogranični seljaci.

A kad ga dovedoše u rijeku pod Bajvate, narediše mu da legne, zaprijetivši mu nabijenim puškama pod grlo, a onda ga počeše gaziti i tući sohom i jalmanima. Zatim ga bace u vodu, psujući mu neprestano tursku mater i prijeteći, da je to istom početak, a otale da će sve tako redom ići.

Mešković je tako isprebijan još dugo u vodi ležao ne mogavši se s početka ni maknuti i teško je u neko doba noći do kućo dobasao, te usljed udaraca nekoliko dana krvlju mokrio. Sahat po akšamu isti taj dan nahrupila su ta četvorica ne vičući i bez dozvole u kuću Avde Fazlića u Bajvatima i ošinuvši ga tri puta šakom po glavi, primoravali su ga da rekne, da ima pušku, te preplašili i njega i ženskinje mu.

Pomenuti su sutra izjutra dne 4. decembra 1918. došli na Mahoje, muslimansku mahalu kući Sinana Muhića. Lazarević je silovito i bukom unišao u kuću rekavši Sinanu: »Daj pušku!« Sinan ga opomne da se malo drukčije ponaša u muslimanskoj kući, a da će im on dati pušku ako imaju pravo, da mu i je otmu, kad on (Sinan) ima na pušku dozvolu preko 20 godina, ali bez ikakve je koristi.

Otale sretnu na putu Sinanovu snahu, koja je išla sa svojom sestrom i djevojkom. Snaha Sinanova pobjegne, a jedan će od njih curi, koja se također bila preplašila: »Zar ti ne umiješ reći »dobro jutro«, —- te mog oca sin.« Onda odu Hasana Balića kući. No pošto Hasana nije bilo kod kuće, nego mu žena, koja se uplaši i zaključa kuću, njoj dobace ispred kuće: »Otvaraj, bulo jer će ti otići koža na pazar!«

Pripremio:
Vellezi Udrinski
Ismet (H) Fazlić

Nastavak radova u sklopu parka prijateljstva

Lijep jesenji dan smo iskoristili za nastavak radova u sklopu parka prijateljstva:
1. Rekonstrukcija i utopljavanje područne škole Bajvati
2. Čišćenje i priprema parcele za sadnju voćnjaka. Ovo je treći voćnjak u sklopu parka prijateljstva. Do sada su zasađena dva voćnjaka sa ukupno 270 raznih sadnica. Treći voćnjak će imati novih 70 sadnica i nosi će ime VOĆNJAK PRIJATELJSTVA između bošnjaka St. Louisa i Bajvata.

TURBE U BEŠAMA

Od sakralnih objekata u Bešama se nalazi turbe čiju gradnju ne možemo precizno datirati, ali je svakako iz osmanskog vakta. Prema pričanju Saliha Aličkovića u Bešama je bila granica između posjeda koje su posjedovali begovi iz Travnika i Vozuće. Oni su se sporili oko razgraničenja posjeda. Došlo je do sukoba u kojem je beg iz Vozuće ubio bega iz Travnika.Podignuto je Turbe koje i danas postoji svjedok je jednog nemilog događaja.
Aličković Ibrahim je 2003 godine obnovio i renovirao turbe.

NOVA DŽAMIJA BAJVATI

Nakon završetka rata pokrenuta je inicijativa za izgradnju nove džamije u Bajvatima.

Za izgradnju džamije bilo je potrebno prije svega zemljište na kojoj bi se gradila a tek poslije financijska sredstva a u to vrijeme nismo imali ni jedno ni drugo.
Od ideje se odustalo ali pokrenuta je rekonstrukcija unutrašnjosti stare džamije i obnovi njene munare.
Ti radovi su završeni 1998 godine .
Ismet Redžić donosi veliku ,ovosvjetsku odluku 2004 godine ,daje zemljište za izgradnju nove džamije ,te isto daje u vakuf.
Ideja prelazi u inicijativu te se 2005 godine počelo sa izgradnjom nove džamije .
Izabran je građevinski odbor a na čelu tog odbora je bio Buljubašić ( Bećira) Bego.
Njegov zamjenik ;Buljubašić (Himze )Sinan.
Blagajnik je bio Buljubašić Sefir.
Posebno se uključio i dao veliki doprinos mutevelija Safet Brković koji je tada bio na čelu džematskog odbora.
Imam džemata tada a i sada je Šefik ef.Fazlić.
Kamen temeljac je položio Glavni imam Sulejman ef.Efendić ,zajedno sa mutevelijom i predsjednikom građevinskog odbora.
Izgradnju džamije su najvećim dijelom pomagale i finansirale džematlije uz podršku donatora .
Vrijednost projekta izgradnje ,tada je iznosio oko 400.000 KM .
Mještani su svoj doprinos dali i kao izvođači radova .
Najveću financijsku podršku pružio je Polić (Bege) Safet.
Zbog svoje velikodušnosti Safet je bio taj kome je ukazana čast da svečano otvori džamiju koje se dogodilo 07.08.2010 godine.
Svečanom otvorenju su prisustovali mnogi uvaženi gosti a ispred Rijaseta i Reis ul Uleme ,svečanost je uveličao njegov zamjenik hfz.Ismet ef.Spahić.
Kao i sve što se radi s čistim i iskrenim nijetom nagrađeno je velikom posjetom i dobrim raspoloženjem na samom otvorenju .
Ono što nikad se ne može zaboraviti je činjenica da su mještani uvakufili ono najvrjednije što imamo na svijetu a to je vrijeme kroz rad na građevinskim radovima na džamiji.
Sem ponosa na ono što nosimo u našim srcima ,izuzetno smo ponosni na novu džamiju kroz koju novi naraštaji uče i samo uče .

DJEDOV HAMBAR

Kao da je juče
na vratima kuće
markantan i sijed
MOJ DJED.

Bijaše čovjek od dara
uvijek je imao para,
znao je o porodici da se stara
brojna mãla, punih hambara.
Uvijek se sjetim samara
za vratima hambara,
taj miris pšenice i žita
na čiviluku okačenog sita,
iznad borovih vrata
stara torba klimata,
čekić istrošena belegija
hrđava egeta, turpija
e tek kakva je terezija,
pored nje sinija.
Na podu lonče od gline
konjske dizgine,
o klin okačeni ulari
i kožun stari,
skoro dva metra
visi vinjava testera
drvena kutija puna eksera.

Ne znam ko još mari
al su meni važne ove stvari
vrijeme leti moje lice stari,
ostaju čudesni hambari

Ismet(Hamdija)Fazlić

SLATKO U ĆUPU

Kaničke opet rodile,
Grane do zemlje savile.
Bašča je čarobna zbilja,
Biće pekmeza izobilja.

Zakovana na sobici prečka
ispod se protegla žećka.
Malo iza, zbog pristupa,
puna jabuka stupa.

Tutnji ko potres u Maju,
slatki komadići frckaju.
Puni se hitro stupa
a onda čarolija nastupa.

Tečni mehlem za oči
Šira u žećki ko voda toči.
Lagano se pjena skida,
Slasno piće otkida.

Plamen vatre se vije,
šira u kazanu vrije.
Majka ga lagano miješa
postade gusta smjesa.

Pekmezasto slatko djelo,
sjajna prilika za sijelo.
Nek je trajna obveza,
puni ćupovi pekmeza.

Vellezi Udrinski
Ismet (H) Fazlic