POD OPSADOM

U vrlo vrijednim i korisnim zapisima (sidžilima) iz osmanskog vakta uredno su zabilježene između ostalog i gladne godine. U nastavku, kratki izbor iz raznih izvora o gladi, njenim uzrocima, posljedicama.
# Godine 1558 bješe velika glad i velika skupoća žita.; – šinik šenice izide po 800, a raži, heljde i prosa po 400, šinik ovsa po 300 (oko 15 puta cijena veća od redovne).
# Godine 1571: glad velika po vasej zemli. Iz primorja sol dovožahu te menjahu za žito, oku za oku ( redovan odnos je oko 15:1 za so).
# Godine 1587: i bist glad ot istoka do zapada po vsej zemli. I na Uskrs pade sneg. …tovar šenice po devet stotina, redovna cena oko 60.
# Godine 1605: B leto 1605. behu skrbi (zla) mnogi o krajevi ostaše pusti. I otac čedo za hleb prodavaše i sin oca i kum kuma i brat brata. Tada biše rob po 200 groša, a vo 1200 i kila žita po 20 groša.
# Godina 1666: bist sušno i žita ne bi ni malo.
# Godine 1690: bist glad u Bosni -50 oka šenice po 10 iladi aspri, a repa oka po 120 aspri (što je u mirno doba 100 oka brašna). I to leto jedoše človeci pasje meso i konsko i človečansko. I mogla nečastija.
# Godine 1716: i pade sneg u dni avgusta i bi mraz i led na vode. I beše glad golema i nigde topla pribezišta.
# Godine 1813, 1814, 1815: da je znato kuga i da se pamti kuda udari astaluk ( kuga) i mori Bosnu i mori Hercegovinu. Pa bi gladna godina, oka žita dvancika. A ljeto 1817. opet glad velika i ljudi umirahu.
# Godina1834: tožde ljeto bist suša velika, od aprila do oktobra bez kiše. Bunari i izvori usanuli, a rijeke se prepješačiti mogle.
U historijskim izvorima su zabilježene brojne gladne godine. Također se, kroz narodna predanja, kroz priče, pjesme, poslovice, zapamtilo i memorisalo glad kao elementarnu i sudbinsku nesreću. U četrnaestom stoljeću zabilježen je jedan niz od pet-šest izuzetno sušnih godina na prostoru srednje i zapadne Evrope, koji je donio gubitak preko polovine stanovnika u pojedinim regionima. Zatim su gladne godine bile posljedica i čestih ratova.
Pripremio: Ismet (H) Fazlić

Miris Šehida

Govor ima moć. Moć je i lijepa riječ.
Moć je kada i za tekstom možeš poć…
Govoriti o onima koji su životom
svjedočili da nema Boga osim Boga.
Kako oživjeti one koji već vječnost žive?
Kako probuditi uspavane koji još nisu smrt okusili?
Onaj ko nije osjetio miris tek rođenog dijeteta, i ko nije osjetio miris šehida stanovnika dženneta,
taj i NE ZNA šta je miris.

Otkud majci Havi toliki sabur i inim majkama od Une do Drine???
One su svoje sinove za slobodu dale.
Te MAJKE su dva puta “džennetski miris mirisale”.
Prvi put, kada su dijete od svoje utrobe odvojile i na svojim prsima zadojile.
Drugi put, bez gasula kada su sinu oči sklopile i zemljom ga poklopile…


Mudri i učeni koji prenose mudrosti od našeg Poslanika rekoše:
Tek rođeno dijete koje majka doji, i šehid koji ka njemu hodi, na sebi džennetski miris nosi.


Pogledaš li život sa one ljepše strane
vidjećeš, da si ovdje samo TREN.
Sin će biti šefadžija njen!
Majka već Džennet u nosu diše.
Majka će sina po mirisu naći.
Majka će sina dušom dotaći.
Majci je sin ponos i dika.
Naći će sina u društvu poslanika.
Sada ću tišini, predati riječ…
Ona će više od mene reć…

MOJ SVIJET

Moj svijet, moja Republika
vrti se oko Trešnjika.
Puno je tema oko Griča
kada bi mogao da priča.
Mali sokaci, živopisni puteljci
utabale ih vojne čizme, opanci.
Uvijek živi putni pravac
ide kroz Orašje u Kojašinovac.
Drugi prolazi Begino lice
krivuda strmo do Njivice.
Kosa je kao neka granica
spušta se negdje oko Lica.
U samom centru domovi
tu su počinjali naši snovi.
Puno šume, velikih čistina
od Kleka do Veleža baština.
Pretci su tu napravili imanja
imali su snage volje i znanja.
Orati puno bila je navika
konji su bila jedina tehnika.
Nismo išli u šetnje duge
najdalje do lijevačke prljuge.
Zlata je vrijedan potok naš
kada imaš vode, sve imaš.
Male njive, ukrivljene tarabe
ovce u zijanu, sve džabe.
Na karti smo voćke ucrtali
prije ih od ostalih ubirali.
Istina i krastavice smo krali
i pečenjke smo zavrtali.
Mal zatvarali u staroj štali
žito čuvali u hambaru na obali.
Voće sušili u sobici
radovali se suhoj hapurici.
Puno kurbana uzgojili
u pušnici mesa osušili.
Jesmo li ovo cijeniti znali
možda smo tu na ispitu pali?
Bože hvala za blagodati
u tvojoj milosti žive Bajvati.
Ismet (H) Fazlić

SLATKO U ĆUPU

Kaničke opet rodile,
grane do zemlje savile.
Bašča je čarobna zbilja,
biće pekmeza izobilja.
Zakovana na sobici prečka
ispod se protegla žećka.
Malo iza, zbog pristupa,
puna jabuka stupa.
Tutnji ko potres u Maju,
slatki komadići frckaju.
Puni se hitro stupa
a onda čarolija nastupa.
Tečni mehlem za oči
Šira u žećki ko voda toči.
Lagano se pjena skida,
Slasno piće otkida.
Plamen vatre se vije,
šira u kazanu vrije.
Majka ga lagano miješa
postade gusta smjesa.

Pekmezasto slatko djelo,
sjajna prilika za sijelo.
Nek je trajna obveza,
puni ćupovi pekmeza.
Ismet (H) Fazlic

VJEKOVNO IGRIŠTE

Zarudi zora,
preko mahovskih rudina,
zablista odora,
jedra grozd sa Vina.
Ženik k'o slika,
kroz vinograd hiti,
životna je prilika
Bosančicu prositi.
Ona na kamenu,
zelena jabuka u ruci,
miriše po nevenu,
puni halja sanduci.
Okolo šute stećci,
rosa se sa njih diže,
šute i mudri pretci,
svatovi priđoše bliže.
Razmili kotlina,
slavlje narod okuplja,
silna svjetina,
suzu niz lice skotrlja.
Uzdah ljubavi,
On podno Igrišta
očiju plavih,
skromnog ognjišta.
Svirač čarobno fruli,
milozvučni zvuci,
svatovi se izuli,
raskopčani prsluci.
Ćute vjekovni spavači,
mile ih sunčeve zrake,
posjedali zadihani igrači,
oko sinije pune nafake.
I kruh pečeni,
i krčag rujnog vina,
gozbeni stolnjak vezeni,
slavi se novina.
Zvjezdana je noć ova,
noćas vile ne igraju,
nema kamenih svatova,
zagledani mladići biraju.
Onako ozarena,
idu u skromni dom,
glasovita imena,
dalje će po svom.
Sutra će da žanje,
on veže u snoplje,
sluša Njene želje
dodirom je iscjelje.
Gleda je tajno,
trči kroz polje,
njeno lice bajno,
iskreno je zavolje.
Skromni je dom,
poput sjanog dvora,
u oku njenom,
daleko od zlotvora.
Ogleda se na zdencu,
cvijet zadiven u kosi,
leptir joj na vjencu,
krčag vode nosi.
Preko praga kamena,
dječiji se plač prolomi,
kuća dragih uspomena,
strijela se na gredi slomi.
Sreća ne potraje,
zlo dobro odmjeni,
krvnik ne posustaje,
tuga radost zamijeni.
crni sokol preleti
nesreću nagovjesti,
svuda spržene goleti
zašto ubijaju iz obijesti.
Nada živi u bešici
kraj sehare sjećanja
Naš je usud u bitci
u čuvanju predanja.
Ismet (H) Fazlić

DIDO KASIM

Lepršaju-rutinski let.
Guču-spektakularni slet.
Opet su tu, dobiti će sjeme
u vakat na vrijeme.
Evo tu smo, na čimenu,
došli po gidu, po hranu.
Gdje je taj čovjek,
zar ne čuje krila odjek?
A on na vratima stoji,
gleda kao da ih broji.
Ima li neki letač novi
nježno tetoši, goljo goljavi?
Kantica puna zobi,
svaki po zrno dobi.
Čak mu i ruku kljucaju
kao da mu zahvaljuju.
Lete golubovi kao i dani
ptice ustraju u letu i hrani.
A život još brže leti
u sreći manje će boljeti.
Opet golubovi doletiše,
ne sluteći sletiše.
Al’ nebi kao prije,
čimen kao da zamrije.
Oblijeću kao da pričaju,
malog goluba nagovaraju.
Idi ga zovi
nek dođe, neka ponovi.
Golub k’o general kroči,
odmah s vrata uoči,
prazan didin krevet
otišao na bolji svijet.
Ismet (H) Fazlić

HERC-“Park prijateljstva Bajvati” Uskoro organizuje niz manifestacija

HERC-“Park prijateljstva Bajvati” Uskoro organizuje:

VEČE DUHOVNOSTI – koja će biti organizovana u Subotu 15.07.2023.

VEČE SA NAŠOM DIJASPOROM – koja će biti organizovana u Petak 28.07.2023

IGRE BEZ GRANICA ZA DJECU – koji će biti organizovan u Petak 28.07.2023

MALONOGOMETNI TURNIR – koji će biti organizovan u Subotu 29.07.2023  i  Nedelju 30.07.2023

Uskoro više informacija

Ako nemaš brod, plivaj. Ako ne znaš plivati, izgradi brod. Uspjeh je stvar stava.
S ponosom, najavljujemo…

HERC-“Park prijateljstva Bajvati”

Oslobođenje Gostovića, dan veličanstvene pobjede

Poštovani stanovnici područja Gostović, doline Gostović i četri mjesne zajednice koje gravitiraju na ovom području.
Uz dozvolu spomenutih mjesnih zajednica i saglasnošću Komisije za pitanje boraca i tekovine odbrambeno-oslobodilačkog rata kao i Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja nama U.G.Srce-Herc ”Park prijateljstva Bajvati” pripala je velika čast i zadovoljstvo da bude nosioc aktivnosti obilježavanja jubileja 30 g.Oslobođenja doline Gostovića:
”Gostović 1992-2022.godina”.

Oslobođenje područja Gornjeg i Donjeg Gostovića je jedan od najznačajnijih datuma za naš grad.Datum kada je oslobođena prva teritorija na prostoru grada,kantona pa i države.Datum, nakon kojeg su stanovnici spomenutih mjesta počeli da normalizuju svoje življenje a grad Zavidovići dobije slobodan prolaz do gradova Zenica, Kakanj i drugih.

Trideset godina je prošlo od kako smo se mi Bošnjaci muslimani u ovom kraju odbranili i uz Božiju pomoć osigurali opstanak na ovim prostorima.

Ne smijemo zaboraviti žrtvu naših šehida, ni žrtvu naših invalida, heroja, boraca, naših očeva, majki, braće, sestara. Svih onih koji su se hrabro svojim životima borili za naš opstanak na ovim prostorima. Ne smijemo ih nikada zaboraviti. Oni nam moraju biti opomena.
Mi smo ti koji svojim prisustvom ovaj događaj možemo učiniti važnim, ali isto tako svojom pasivnošću isti učiniti bezvrijednim.
Nek nam uvijek slobodom prkosi Gostović.

Svi ste najiskrenije pozvani.
Dobro došli !

Džemaat Bajvati i Beše
HERC-“Park prijateljstva Bajvati”

ZAVIČAJ I LJUDI: SJEĆANJE PAŠE FAZLIĆ ROĐ. ŠEHIĆ

Brijeg je nekada bio neformalni informativni centar sela Bajvata. Tu su se osmišljavali seoski marifetluci, živo se raspravljalo o domaćoj i bjelosvjetskoj politici (Yutel je bio mala maca) a mene, ne znam zašto, prvo asocira na miomiris krompiruše iz skromnog doma naše sestre Mike.

Valjda je to ostalo u trajnom sjećanju jer u vrijeme ručka vraćao sam se iz čobanluka, gladan.

Nekih 80 koračaja od Brijega prema Kosi nalazi se Bajvatski potok.

Koliko puta sam ga preskočio? (Kad sam bio sit preskočio sam, a kad sam se gladan vraćao kulturno sam ga prešao sa kamena na kamen).

Bez šale, za one koji ne znaju, ako mislite da je korito potoka nešto posebno široko, to nikako.

Da li je bilo? To svakako.

Uz sami put nalazi se vodoskok. Voda pada sa neka dva metra izdubivši i obrazivši prirodno pojilo za stoku. Prisjetih se da je neko pričao da su iznad vodoskoka (bilo ih je više na kratkom rastojanju-slapovi) sa obje strane potoka bile sojenice naših predaka.Vjerovatno je bio i  mlin, kovačnica i šta sve ne. Dok sam pozicionirao gdje bio mogao biti mlin, obuzela me bujica emocija dok sam zamišljao rekonstruciju starog naselja.  Očito im nije falilo vode jer je tu voda bila čista, kaskadna i prilično plahovita. Bila je ustvari kao manja rječica, jer ako se sa ruba puta baci pogled u provaliju-vododerinu vidi se nimalo bezazlen uticaj jakih viševjekovnih voda.

Babo rahmetli  mi je pričao da je jedne prilike nabujali potok odnio kravu. Iznenadna bujica voda odnijela je jadnicu da se nikada nije našlo truplo.

Blizu potoka se nalazio se i vjerovatno prvi izgrađeni mesdžid u Bajvatima. Nehotice je  izgorio 1946.godine u velikom seoskom požaru. Ako krenemo dalje od potoka sa desne strane (nekada je bila sa lijeve, imaju tragovi) nalazi se Fazlića voda. Kaže nauka da voda dobija dobra ili loša svojstva onih slojeva kroz koje teče, a čovjek od podneblja i kraja u kojem je rođen.

O dobrim svojstvima vode bilo bi suvišno nabrajati, a loša svojstva iste te vode je bio uzrok smrti mnoge djece, naročito dojenčadi zbog njene zdravstvene neispravnosti tj. prisustva kobnih bakterija.

Idući dalje prema pikliću i kući Ibrahima- Bajima Fazlića, Bekirovog, sjetih se i nesreće osamdesetih godina kada se kamion pun crijepa strovalio u ponor Bajvatskog potoka.

Danima su mještani skidali dijelove sa kamiona.

Bilo je tu svakakvog materijala kojeg se vrlo dosjetljivi domaćini u selu iskoristili u svojim građevinskim projektima.

Savladavši piklić primjetim Pašu Fazlić najstariju našu mještanku, zamolim je da ispriča nešto iz svog života.

Evo priče:

Rođena je 09.01.1938. godine od oca Huse i majke Fatije. Osnovnu školu završila je u Čardaku i izdvajala se od ostale djece svojom bistrinom. Učitelji su je nagovarali da se prebaci u starije razrede što je odbila jer nije željela da ostavi drugove s kojim je počela školovanje. Zanimljivo je da je škola u Čardaku otvorena 1922. Godine, a njenih pet osnivača zajedno sa muhtarom iz Borovnice su bili nepismeni. Odluku o osnivanju su ovjerili pritiskom kažiprsta.

Dok sam slušao Pašino izlaganje posebno me dojmila sigurnost u govoru u kojem ona bez zamuckivanja iznosi detalje iz rane mladosti i iz Drugog svjetskog rata.

Sa bolom se prvo prisjetila pogibije brata Šehić Nezira i polubratića Šehić Himze na Kozari u Drugom svjetskom ratu. Prve racije i upadi četnika u borovnička sela za vrijeme II svj. rata nisu bili sa ubilačkim posljedicama. Zadovoljavali su se otimačinom,  sijanjem straha kod praktično nenaoružanog naroda.

Ona navodi jednu situaciju kada su četnici harali i vršili premetačine. Ušli su u kuću njenog djeda koji je ležao u krevetu i pokušaj jednog četnika da sa njega strgne ćebe kojim je bio pokriven. Odustao je kada mu je pretpostavljeni naredio da ostavi dedi ćebe. Najjeziviji trenutak kojeg se sjeća, iako dijete, je odvođenje njenog polubrata Ćašifa Šehića, njega su četnici odveli na obližnje Konjsko brdo. Onako svezanog su ga pomalo rezali i ubadali dok nije izdahnuo, njegovi krici i jauci su se čuli u selo.

Prisjeća se Paša i jedne dječije avanture kada su otišli do četničke kuhinje koja se nalazila malo izdvojeno od ostatka sela u kući Osmana Šehića. Kuhar je bio dobronamjeran i ponudio djeci kruh uz riječi da bi im dao i varivo ali nije gotovo.

Paša je tada prvi put u životu jela bijeli kruh i nikada nije zaboravila koliko je bio ukusan.

Na pitanje da li je pohađala mejtef (mekteb) kaže da komunisti poslije rata nisu dozvoljavali da se ide u mejtef. O vjerskom  životu u Borovnici brinuo se poznati i mudri Hodža Musafa-Musto iz Šehića i njegov sin koji se također zvao Mustafa.

U njenoj priči  posebno je bilo zanimljivo podsjećanje na riječi mudrog hodže Mustafe Šehića koji je u svom predskazanju  kazao:

”Kada bude treći rat Arapi će klanjati ikindiju na Đurića bari.”

(Đurića bara je dio Gostovića na putu za Kamenicu ,10 km od Zavidovića)

Dok je pohođala školu u Čardaku prisjetila se Paša strašne buke koja je prekinula dječicu u školskim klupama i izmamila napolje radoznale dječije glavice da vide o čemu se radi. Lokomotiva sa vagonima koja je prevozila trupce iz obližnjih šuma iskočila je iz šina i prevrnula u blizini škole. Srećom bez ljudskih posljedica. Djeci je taj prizor bio nezaboravan i nestvaran.

Paša se udala 1955. godine (imala je 18 godina) i punih 57 godina je živjela u braku sa Mustafom Fazlić. Rodila je devetero djece: Fatija, Huso (umro 2022 da mu se Allah smiluje) Ramo, Razija, Selva (umrla kao dijete od krzamaka) Sifet, Kasim, Begzada, Alija.

Kada je došla u selo Bajvati1955. Godine, u njemu je zatekla oko 500 mještana i bilo je 70 kuća. Staro selo sada ima 14 kuća i 48 stanovnika. Njen život kao i život ostalih mještana  protekao je u radu jer je porodica bila velika i trebalo je djecu ishraniti, odijevati, odškolovati, poženiti, poudati i sve što život nosi. Molim Allaha da naša sestra Paša poživi još puno godina (otac joj je umro u 93-oj godini) i da nam ispriča još interesantnih detalja iz svog i iz života sela.

Ismet (H) Fazlić

Posjeta naši prijatelja našem mektebu, džematu i Parku prijateljstva Bajvati

U vikendu koji je za nama, naš mekteb, džemat i Park prijateljstva Bajvati, posjetili su naši dragi prijatelji, koji su u proteklom periodu finansijski podržavali naše aktivnosti.
Jedan insan je poseban, a ona je Mirsada Memić, a ona će kazati jednaka među ostalima, takva je, skromna žena koja može biti primjer svima nama kako se čine i rade dobra djela.
Tako jednostavna, obična a posebna, grandiozna.
Sretni smo na prilici da smo bili domaćini, nadam se dobri da smo mogli pokazati rezultat i njihove pomoći i podrške i da se istinski zahvalimo za sve a imali bi puno toga za nabrojati.
Naše prijateljstvo nije isključivo iz interesa, već iz neizmjernog obostranog poštovanja zato će ono ako Bog da, da traje i traje do Božije volje.
Još jednom, velika hvala za sve, a za posjetu posebno. Nek ste nam živi, zdravi,veseli i uspješni.
‘Prijatelji su kao ptice jedni dolaze, drugi prolaze treći odlaze samo pravi prijatelji kad jednom dođu, zauvijek ostaju..’